Povijest
Osnivanje Planinarskoga društva
Hrvatsko planinarsko društvo Cesargrad osnovano je 17. travnja 1937. godine u Klanjcu, u prostoru tadašnjega svratišta u ulici Antuna Augustinčića,
gdje se danas nalazi klanječko kino Martin.
Pokretači osnivanja planinarskoga društva u Klanjcu bili su ugledni klanječki odvjetnici, suci, liječnici, obrtnici i trgovci, službenici, studenti, mladež
te stanovnici susjednih mjesta. Najstariji do danas poznati nam pisani trag o klanječkome planinarstvu seže još u 1924. godinu. To je zamolnica
klanječkoga odvjetnika dr. Avelina Stahuljaka za prijam u članstvo, a upućena u
Hrvatsko planinarsko društvo Zagreb. Prvi je pisani dokument, koji
svjedoči o osnivačkoj inicijativi, obična poštanska dopisnica od 2. prosinca 1932. godine, kojom se klanječki odvjetnik dr. Stjepan Iveković
st. obraća Hrvatskomu planinarskom društvu u Zagreb samo jednom rečenicom: "U Klanjcu htjeli bi osnovati društvo te Vas molim da mi izvolite poslati
pravila." Već 6. prosinca dobiva pisani odgovor iz kojega se vidi da je klanječkomu odvjetniku dostavljena obilna dokumentacija za osnivanje društva u
Klanjcu: Pravila HPD Središnjice, Pravila HPD Podružnice, Upute za osnutak podružnice, formular zapisnika s pouzdanoga (u današnjem smislu osnivačkoga)
sastanka.
Osnivačka skupština održana je 17. travnja 1937. Skup su tadašnjim vlastima, kao sazivači, prijavili klanječki odvjetnik dr. Milivoj Stahuljak i sudac
dr. Maksimilijan Stepinac. Iz zapisnika doznajemo kako je zaključeno da se društvo zove Hrvatsko planinarsko društvo Cesargrad Klanjec,
prihvaćena su Pravila (Statut) Društva, podijeljena su zaduženja oko registracije pri kotarskim vlastima kako bi se uskoro mogla održati i glavna
skupština na kojoj će se izabrati upravni i nadzorni organ. Ovoj prvoj skupštini nazočilo je i potpisalo se 24 člana osnivača.
Kotarske vlasti u Klanjcu ne žele, međutim, prihvatiti Pravila Društva, već sve materijale oko registracije potpuno "nepotrebno" (namjerno zaobilazeći
Klanjec i Zagreb) šalju u Beograd, na uvid i mišljenje tada nadležnomu ministarstvu. Središnjica HPD-a Zagreb upućuje 15. lipnja 1937. godine opširno pismo
samomu banu dr. Viktoru Ružiću, opisujući ponašanje kotarskih režimlija u Klanjcu, te moli hrvatskoga bana da se osobno zauzme u Beogradu kako
bi se priznala Pravila HPD-a Cesargrad iz Klanjca. Odluku o prihvaćanju od strane nadležnoga ministarstva nisam mogao pronaći, ali je
iz dopisa, koji 20. kolovoza 1937. šalje dr. Maksimilijan Stepinac u Središnjicu HPD-a u Zagreb, vidljivo da nadležno ministarstvo u Beogradu prihvaća
Pravila (Statut) klanječkih planinara.
Do početka Drugoga svjetskog rata društvo broji 30 - 40 članova. O planinarskim aktivnostima podatci nisu sačuvani, već samo
uobičajena prepiska sa Središnjicom HPD-a u Zagrebu: o članstvu, tiskanicama, članarini, Pravilima itd. Za izdvojiti je, ipak, obavijest
HPD-a Matica Zagreb o dolasku većega broja zagrebačkih planinara 14. svibnja 1939., kako bi posjetili Klanjec, Zelenjak i Cesargrad. Pohod je
organiziran vlakom do Velikoga Trgovišća, a zatim pješačenjem u oba smjera. Tijekom rata, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Društvo nema nikakvih
aktivnosti.
Obnova Planinarskoga društva
Grupa mladih službenika u rano proljeće 1951., na inicijativu mladoga geodeta Stjepana Medvedeca i službenika Vilima Vlahovića, nekoliko mjeseci
pripremala je osnivanje planinarskoga društva u Klanjcu. Mnogi članovi Planinarskoga društva Cesargrad bili su i klanječki lovci. Na zemljištu
nacionaliziranome Albertu Novaku izgrađen je zajedničkim naporom, ne samo planinara i lovaca nego i Hrvatskoga planinarskog saveza te brojnih drugih
dobrotvora, Planinarsko-lovački dom. Treba reći da su svoj prinos dali i lovci iz čitavoga klanječkog (kotara) kraja, a nadasve u radnoj snazi.
Tu postoje zapisi i svjedočenja o darivanju Josipa Broza Tita, u iznosu od pedeset tisuća dinara, prigodom jednoga posjeta Klanjcu i svojoj široj rodbini
iz kuće Janka i Dragutina Broza.
Nakon puno godina klanječki su se planinari i lovci razišli. S pristojnom svotom planinari su otkupili strjelište, a lovci su sagradili prikladniji i pristupačniji
Lovački dom na Brozovu brijegu.
Slijede najplodnije godine planinarstva u Klanjcu. U ono vrijeme, bez TV, uz svega nekoliko radioaparata, s telefonom samo za službene organe i javne službe,
građanstvo se rado odaziva na svaku akciju u gradu, a pogotovo prema Cesargradu. Društvo tada broji više od stotinu članova, što kasnije nije nikad
dostignuto. Redaju se društveni izleti kamionima ili autobusima, a od 1956. i upravo izgrađenom željezničkom prugom.
Marijan Pleško, Časopis za kulturu "Hrvatsko zagorje" 1-2/2005.
